Ocjena stanja glavnih stockova u Jadranskom moru obavlja se ili metodom procjene biomase populacija (npr. VPA metoda), ili izučavanjem dugogodišnjih trendova kretanja indeksa biomase (npr. ekspedicija MEDITS).

Procjena biomase srdele i inćuna već dugi niz godina se radi korištenjem VPA metode i to zajedno s talijanskim znanstvenicima, te se ocjena populacije daje za cijelo Jadranskom more (slika 1). Dugogodišnja istraživanja pokazuju fluktuacije u vrijednostima ukupne biomase (što je i razumljivo ukoliko se zna da se radi o kratkoživućim vrstama čija biomasa dobrim dijelom ovisi o intenzitetu novačenja), ali su trendovi u zadnjim godinama povoljni (prvenstveno kod srdele). Na osnovu procjene prezentirane na GFCM-u stanje populacija obiju vrsta je ocijenjeno stabilnim, te je preporuka ne povećavati ribolovnu smrtnost na ovim vrstama.

Slika 1. Procjena biomase srdele i inćuna u Jadranskom moru metodom VPA

Stanje populacija pridnenih (koćarskih) vrsta prati se kroz kretanje indeksa biomase i to kroz ekspediciju MEDITS. U razdoblju od 2000. godine uočavaju se također fluktuacije u indeksima biomase, ali se kod većine vrsta uočava sličan trend: porast indeksa biomase do 2006.-2007., te potom pad (minimalne vrijednosti su u pravilu zabilježene tijekom 2010. godine), a tijekom 2012. i 2013. dolazi do poboljšanja stanja. Izrazito negativni trendovi se uočavaju kod škampa, koji u cijelom istraživanom razdoblju pokazuje izraziti pad, te se može govoriti o klasičnom prelovu vrste. Situacija je znatno povoljnija kod trlje blatarice čije je stanje povoljno. Indeksi biomase oslića, arbuna i muzgavaca, izložene su velikim fluktuacijama vezanim uz intenzitet novačenja i u pravilu nakon pada u zadnjim godinama, pokazuju znakove oporavka.

Općenito se može reći da je stanje populacija znatno nepovoljnije u otvorenom Jadranu (prvenstveno u području Jabučke kotline i ZERP-a) nego u kanalskim vodama, a to je posljedica razine eksploatacije i činjenice da resurse u otvorenim vodama najvećim dijelom eksploatira velika i dobro opremljena talijanska flota.

Ukupan ulov morskih organizama pokazuje stalni rast iz godine u godinu (slika 2a). On se može dvojako objasniti – s jedne strane riječ je o stvarnom povećanju ulova i to prvenstveno sitne plave ribe (srdele i inćuna), a s druge strane treba naglasiti kako se u promatranom razdoblju znatno unaprijedio sustav prikupljanja podataka o statistici ulova (uvođenje očevidnika, isplata poticaja, evidencija plavog goriva i sl.) što je također djelovalo na poboljšanje vjerodostojnosti statistike ulova. Ulov je svoj maksimum dosegao u 2011. godini, nakon čega je došlo do blagog smanjenja u 2012. godini (kao posljedica smanjenja ulova sitne plave ribe i to poglavito inćuna). I dalje najveći dio ulova čini sitna plava riba (preko 80%). Ukupan godišnji ulov pridnenih organizama u pravilu je bio stabilan ili je pokazivao blagi porast (godišnji ulov koćarskog ribolova se kreće oko 4.5 do 5.000 tona). Jedino se kod rakova bilježi stalni pad ulova koji je posljedica pada ulova škampa, ali i kozice.

Slika 2a. Ukupan ulov

Kroz promatrano razdoblje zabilježena je fluktuacija broja ribarskih plovila, te snage porivnog stroja i nosivosti. Slika 3a ilustrira kretanje broja ribarskih brodova (bez brodica) u ribolovnoj floti RH. Kroz to razdoblje došlo je do smanjenja broja brodova uz rast snage porivnog stroja (kw) i nosivosti brodova (slike 3b i 3c).  Uglavnom radi se o modernizaciji flote. Zahvaljujući državnim poticajima izgrađeno je pet većih ribolovnih brodova namijenjenih ulovu tuna i sitne plave ribe. Također je zabilježen  uvoz većih brodova za lov sitne plave ribe mrežama plivaricama koji su u floti zamijenili manje, stare rashodovane brodove zbog čega je došlo do povećanja snage i nosivosti brodova. Modernizacija i obnavljanje flote iz tog razdoblja u korelaciji je sa zabilježenim rastom ulova morskih organizama. Radi se uglavnom o ulovu pelagičke ribe koja se koristi kao hrana u uzgoju tuna, te za potrebe riboprerađivačke industrije. U razdoblju broj brodova je stabilan i zadržao se na 421 brodu. Snaga ribarskih brodova je neznatno spala na 130.367 kW. Zamjetan je trend povećanja broja ribarskih brodica u ribolovnoj floti RH, rastu snage porivnog stroja ali ne i značajnog rasta kapaciteta flote. Rezultat je to skorašnjeg ukidanja kategorije malog ribolova i prebacivanja određenog broja brodica iz te kategorije u ribolovnu flotu Republike Hrvatske. Nakon  usklađivanja s propisima EU ne očekuje se daljnji broj rasta broja i kapaciteta ribolovne flote, naprotiv smanjenja kapaciteta ribolovne flote i ribolovnog napora.

Slika 2a. Broj ribarskih brodova

Slika 2b. Snaga ribarskih brodova

Slika 3c. Kapacitet ribarskih brodova